Pleme Himba

Kada su osamdesetih godina 20. veka Namibiju pogodili suša i rat, izgledalo je da je kultura domorodačkog naroda Himba pred uništenjem. Uginulo im je devedeset odsto stoke, koja je temelj njihovog privređivanja i identiteta.
Neke od porodica ovog plemena napustilo je Namibiju i otišlo u Angolu. Bez drugih mogućnosti preživljavanja i usled besparice, muškarci su mahom stupili u južnoafričku vojsku koja se borila protiv gerilskih boraca za nezavisnost Namibije.

S obzirom na to da nisu mogli da se prehrane, pripadnici plemena Himba sjatili su se u grad Opuvo po humanitarnu pomoć, gde su se nastanili u sirotinjskim četvrtima sa kućama od kartona i plastičnih vreća.

Pripadnici plemena Himba se već dugo smatraju za najuspešnije afričke stočare. U 19. veku, oni koji su živeli u Namibiji preživeli su upade kradljivaca stoke sa juga zemlje. Većina je pobegla u Angolu, gde su stupili u portugalsku vojsku i formirali vlastite pljačkaške odrede. Međutim, vremenom su se mnogi od njih vratili u Namibiju.

Prošlost pokazuje što nosi budućnost

Tijela sjajnih od maslaca i crvenih od pigmenta okera, žene plemena Himba u sjevorozapadnoj Namibiji popularne su među turistima u potrazi za "tradicionalnom" Afrikom. No dok ti stočari traže svoje mjesto u naciji neovisnoj od 1990., običaji Himba brzo se mijenjaju. Premda većina žena još uvijek nosi životinjska krzna, počele su glasovati, slati djecu u školu i imovinu računati u novcu, a ne u blagu.

NAPISALA KAREN E. LANGE  

SNIMILE CAROL BECKWITH I ANGELA FISHER

Kad su osamdesetih godina 20. stoljeća Namibiju pogodili suša i rat, izgledalo je da je kultura domorodačkog naroda Himba pred raspadom. Uginulo im je devedeset posto stoke, koja je temelj njihova privređivanja i identiteta. Neke su obitelji otišle u Angolu. Bez drugih mogućnosti preživljavanja i uslijed očajne besparice, muškarci su mahom stupili u južnoafričku vojsku koja se borila protiv gerilskih boraca za neovisnost Namibije. Budući da se nisu mogli prehraniti, pripadnici plemena Himba slili su se u grad Opuwo po humanitarnu pomoć i nastanili u sirotinjskim četvrtima s nastambama od kartona i plastičnih vreća.

No, pleme Himba čijih je svih otprilike 20.000 do 50.000 pripadnika već dugo među najuspješnijim afričkim stočarima, odolijeva okolnostima. U 19. stoljeću, oni koji su živjeli u Namibiji preživjeli su upade kradljivaca stoke, pripadnika etničkih skupina s juga zemlje. Većina je pobjegla u Angolu, gdje su stupili u portugalsku vojsku i formirali vlastite pljačkaške odrede. S vremenom su se mnogi vratili u Namibiju. Od dvadesetih godina 20. stoljeća južnoafrički su im vladari ograničili životni prostor na propisanu “domovinu” i službeno im zabranili trgovinu, slobodnu ispašu stoke te sadnju i branje divljeg raslinja duž rijeke Kunene. No oni su ipak ustrajali – makar to povremeno značilo da su morali jesti kožne prostirke na kojima su spavali.

Zahvaljujući miru koji je devedesetih godina zavladao u Namibiji te obilnim kišama, Himbe su obnovili svoja stada i u suradnji s inozemnim aktivistima uspjeli blokirati gradnju planirane hidroelektrane koja bi poplavila njihovu plemensku zemlju duž rijeke Kunene. Od vlade neovisne Namibije dobili su i nove povlastice – putujuće škole u kojima djeca iz plemena Himba uče engleski te rezervate u kojima Himbe imaju kontrolu nad životinjskim svijetom i turizmom na svojem teritoriju...